Valdanos simbol gramzivosti podgoričkih vlastodržaca
Ulcinjani jedinstveni u zahtjevu da se bivšim vlasnicima vrate imanja u uvali
Bivši vlasnici 300 hektara zemlje sa 18 hiljada stabala maslina u uvali Valdanos, koja je odlukom SO Ulcinj 1978. ustupljena vojsci, ne odustaju od zahtjeva za povraćaj imovine. To je prije šest godina podržala i SO odlukom o povraćaju, jer se radi i o opštinskoj zemlji. Gradonačelnik Nazif Cungu rekao je za „Dan” da je lokalna samouprava u svakodnevnim kontaktima s ministarstvima finanisija i poljoprivrede, kao i sa bivšim vlasnicima imanja, kako bi postigli dogovor.
– Narednih dana ponovo ćemo se obratiti ministarstvima sa novom inicijativom – rekao je Cungu i istakao da postoji puna saglasnost u lokalnoj vladajućoj koaliciji da tu zemlju treba vratiti bivšim vlasnicima.
– Niko ne može bolje od njih upravljati imanjima, ali do konačnog rješenja može se doći jedino uz dogovor sa Vladom – dodao je Cungu.
Predstavnici Odbora za povraćaj maslinade imaju podršku lokalne vlasti, međutim smatraju da od državnih organa ne dolaze pozitivni signali. Presjednik odbora Luka Đakonović smatra da je tadašnja opštinska vlast, uz pomoć vojnih struktura, manipulisala javnost tvrdeći da je zemljište oduzeto za gradnju vojne baze, radi odbrane južnog Jadrana.
– Radi se o prisilnom oduzimanju zemlje, jer su sve vlasnike koji su odbili da potpišu kupoprodajni ugovor saslušavali državni organi, kako bi pristali na ponuđene uslove. Svi koji u startu nijesu potpisali kupoprodajni ugovor, kasnije su debelo unovčili imanja, prihvatajući kompromisna rješenja JNA – dodao je Đakonović, dok njegov kolega Džemal Hadžibeti ističe da je od nebrige stradao veliki broj stabala, a dio je posječen za ogrev.
– Sve države na Mediteranu ulažu ogromna sredstva u nove zasade, dok nama propadaju vjekovni maslinjaci, izuzetan privredni resurs od kojeg su živjele generacije Ulcinjana. Sumnjam da bi slična sudbina mogla da zadesi barsku maslinadu ili „velju” maslinu u Budvi, jer se prema članu 17 zakona o maslinadi radi o jednakom opštem dobru – kaže Hadžibeti.
Borba za povraćaj imovine pokrenuta je 1980. godine. Otkako su maslinjaci vraćeni pod ingerenciju države Crne Gore malo se razmatralo ovo pitanje.
– Urađen je jedino izvještaj Instituta za suptropske kulture Bar, po nalogu Ministarstva poljoprivrede, gdje je konstatovano da je 13 do 14 hiljada stabala potpuno zapušteno i da više od 20 godina nije bilo berbe. Do pet odsto stabala se osušilo, a ostala se mogu regenerisati – kazao je Hadzibeti.
Iz odbora su poručili da će se žaliti Međunarodnoj organizaciji za razvoj poljoprivrede, a podršku imaju od nevladinih organizacija, naročito od Mogula, koji je bio organizator nekoliko protesnih skupova. Izvršni direktor Mogula Džemal Perović smatra da je problem kompleksniji nego što se na prvi pogled čini iako je svima jasno da je dobar vlasnik samo pravi vlasnik.
– Očigledno ja da je neko bacio oko na uvalu, jer su poslednih godina učestale studije i tenderi. Uvala nikada nije privedena namjeni, pa treba da se vrati prethodnim vlasnicima – kaže Perović i ističe da su građani jedinstveni oko te uvale.
– Valdanos je postao simbol beskrupulozne gramzivosti podgoričkih vlastodržaca i zbog toga su se ujedinili svi koji žele dobro Ulcinju. I politički faktori se bave ovom problematikom, ali radi sticanja glasova – smatra Perović.
Aktivisti Mogula su snimili dokumentarni film posvećen faktičkom stanju uvale i proslijedili ga nadležnim ministarstvima. U planu je analiza tendera najavljenog za proljeće, kao i novi masovni protesti.
– Težimo da uvala, zbog jedinstvene bioraznolikosti, bude uvrštena u zaštićena područja Mediterana i mrežu Natura 2000 – zaključio je Perović.
V. RADIĆ
Zahtjevi pravno utemeljeni
Advokat i maslinar Mustafa Čapuni, smatra da su zahtjevi maslinara osnovani, jer nema pravnih smetnji za povraćaj imovine, ali i da treba poštovti zakon o ekspoprijaciji iz 1948, kada je država oduzela imovinu familijama Pepđonović, Đakonović, Alibegović, kao i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
– Ako je država donijela zakon o povraćaju imovine oduzete prije 1968, to je volontarizam od kojeg se ne mogu zaštiti raniji vlasnici, jer nijesu jednaki aršini prema svima – dodao je Čapuni, koji smatra da Vlada i sudovi sporne predmete vrte u krug, s tim da se prvostepeni organ redovno oglašava nenadležnim, objašnjavajući da je rješenje zakonito pa samim tim da upravna i sudska vlast treba da vrate imovinu eksproprisanu iz 1948. godine.
– Vrađanje imanja je stvar političke volje države Crne Gore, koja treba da ponudi odgovarajuće rješenje, ako ga ima – istakao je Čapuni.
Borba po sudovima
Bivši vlasnik Marko Đakonović već duže sudski pokušava da vrati svoje imanje.
– Ekspoprijacijom iz 1948. oduzeto mi je 120 stabala maslina, porušena mi je kuća i oduzeto 12,5 hektara zemlje. Godinama se sudskim putem borim za imanje, koje je Opština nezakonito dala vojsci – rekao je Đakonović.
Bivši vlasnik imanja Basrija Derviši obratio se međunarodnim organizacijama za pomoć.
– Nakon što nisam naišao na razumjevanje domaćin institucija, uključujući i Vrhovni sud, odlučio sam da slučaj prijavim Međunarodnom sudu u Strazburu. Iako je od tada prošlo četiri godine, moj slučaj nije uzet u razmatranje – pojasnio je Derviši.
Izvor: DAN